1 E uropski i nacionalni strateški kontekst -NASLOV 1

1.1 Europski kontekst -naslov 2

U pripremi Strategije vodili smo se smjernicama koji nameću strateški europski i nacionalni kontekst te pravni okvir na obje razine.

1.1.1 Europski strateški kontekst -naslov3

Strateški kontekst koji najviše određuje smjer razvoja e-uprave jest Digitalna agenda za Europu.

1.1.1.1 Digitalna agenda za Europu -naslov4

Digitalna agenda za Europu  (DAE) je prva od sedam ključnih inicijativa predviđenih programom Strategije Europa 2020. Inicijativa je pokrenuta u svibnju 2010. g. a cilj joj je omogućiti gospodarstvu  i građanima EU da ostvare maksimum dobrobiti korištenjem digitalnih tehnologija. DAE utvrđuje 101 mjeru grupiranu u 7 prioritetnih područja  djelovanja na razini EU.

Digital Single Market  prvi je stup DAE koji sadrži 21 mjeru kojom se nastoji potaknuti promet internetskim sadržajem, uspostaviti jedinstveni okvir za internetsko plaćanje i omogućiti zaštita potrošača u digitalnom okruženju. Ključna aktivnost za razvoj jedinstvenog digitalnog tržišta jest kreiranje prekograničnih e-usluga javne uprave.

Fokus Digitalne agende za Europu jest kreiranje jedinstvenog digitalnog tržišta, unapređenje okvira za interoperabilnost između IKT produkata i usluga, poticanje povjerenja i sigurnosti Interneta,  brzi i ultrabrzi pristup Internetu, istraživanje i inovacije, unapređenje digitalne pismenosti, vještina i uključenosti te koristi EU društva od IKT-a. Dakle, Digitalna agenda za Europu je popis ciljeva koji bi trebali, uz primjenu tehnologije, unijeti stvarne promjene u živote ljudi.

U nacrtu novog financijskog okvira za razdoblje 2014-2020, objavljenog 6. listopada 2011. godine, od strane Europske komisije (EK), a namijenjenog za provedbu Strategije Europa 2020. i pripadajućih 7 vodećih inicijativa (uključujući i Digitalne agende za Europe i Uniju inovacija), EU Strategija će  poslužiti kao osnova za financiranje  "nacionalnih" i projekata "Zajednice". Navedeni dokumenti jasno definiraju područja djelovanja koje odražavaju pet ciljeva EU koji proizlaze iz Strategije Europa 2020. (u području zapošljavanja, istraživanja i inovacija, ublažavanje klimatskih promjena, energije, obrazovanja i borbe protiv siromaštva), koje su trebale usmjeriti  proces promjene, a trebaju biti primijenjeni  na nacionalne ciljeve. Financijska sredstva EU pomažu nadležnim tijelima u državama članicama kako bi se postigli ciljevi Zajednice utvrđeni  u Strategiji Europa 2020. te u svojim vodećim inicijativama. EK daje ocjenu napretka u postizanju ciljeva Europske digitalne agende u zemljama EU-a, predstavljajući rezultate u okviru „Digital Agenda Scoreboard“.

1.1.2.2 Akcijski plan za e-upravu 2011.-2015. ¹

EK je donijela Akcijski plan za e-upravu 2011.-2015 . koji podržava novu generaciju usluga e-uprave i identificira četiri politička prioriteta temeljena na Deklaraciji iz Malmöa ² :

1 http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2010:0743:FIN:EN:PDF

2 Malmö ministarska deklaracija je usvojena na ministarskoj konferenciji u studenom 2009.

1. osnaživanje građana i poslovnih subjekata;

2. poticanje mobilnosti na jedinstvenom tržištu;

3. ostvarivanje učinkovitosti i djelotvornosti te

4. osiguravanje ključnih preduvjeta, tehničkih i pravnih, za provedbu prioriteta .

Akcijski plan za e-upravu 2011. - 2015. temelj je razvoja i implementacije velikih multi-scale projekata, a koji služe za kreiranje inovativnih prekograničnih rješenja, kao što su: STORK ¹ , e-SENS ² , SPOCS ³ , PEPPOL ⁴ , epSOS ⁵ i  eCODEX ⁶ .

1 Secure idenTity acrOss boRders linKed , svrha je stvoriti u cijeloj EU interoperabilan i prekogranični sustav za verifikaciju elektroničkog identiteta na način da se nacionalni sustav elektroničkog identiteta može koristiti u svima zemljama članicama

2 Electronic Simple European Networked Services , svrha projekta je konsolidacija rješenja pripremljenih u prethodnima projektima te kreacija univerzalnog rješenja koje će se moći koristiti u različitim područjima e-uprave

3 Simple Procedures Online for Cross- Border Services , svrha projekta je bila uvesti jednostavne prekogranične usluge (implementirano u razdoblju 2009.-2012.)

4 Pan-European Public Procurement Online , svrha projekta je olakšati javnu nabavu (e-javna nabava) za europske operatere

5   Smart Open Services for European Patients, svrha je osigurati prekograničnu razmjenu medicinskih podataka (eRecept, sažetak o pacijentu) između zdravstvenih sustava različitih država članica

6 Justice Communication via Online Data Exchange , svrha porjekta je osigurat pristup građanima i poslovnim subjektima pravosuđu u drugim državama članicama i ukinuti barijere u e-pravosuđu EU

e-Government akcijski plan 2011.-2015. određuje da zemlje članice do 2015. godine u svrhu podrške razvoju pametne, održive i uključive ekonomije, moraju:

• pružiti   ključne prekogranične usluge on-line te time osigurati poduzetnicima uspostavu i vođenje posla  bilo gdje unutar Europe bez obzira na njihovu izvornu lokaciju i omoguće građanima studiranje, rad, prebivanje i umirovljenje gdje god željeli u Europskoj uniji te

• osigurati da najmanje 50% građana  i 80% poduzetnika EU koristi usluge e-uprave.

Također su utvrđeni i ključni preduvjeti nužni za ostvarivanje ciljeva e-Government akcijskog plana, a to su:

• elektronička identifikacija (Electronic Identification (eID));

• elektronički dokumenti  (Electronic Documents (eDocuments));

• autentični izvori (Authentic Sources);

• elektronička sigurnost (Electronic Safe (eSafe)) te

• jednokratna prijava (Single Sign On (SSO)).

DAE utvrđuje da države članice moraju podržati inovativna, prekogranična rješenja e-uprave, a naročito:

- osigurati punu interoperabilnost usluga e-uprave , premošćujući pravne, organizacijske, tehničke i semantičke barijere te podržati uvođenje najnovije verzije IPv6 Internet protokola (IPv6 – Internet Protokol verzija 6);

- osigurati da točke jedinstvenog kontakta budu punopravni centri za e-uprave i da pružaju usluge koje prelaze zahtjeve postavljene u Direktivi o uslugama te

- osigurati zajedničku listu ključnih prekograničnih usluga , koja će odgovarati jasno određenim potrebama, omogućiti da poduzetnici mogu uspostaviti i obavljati poslovne aktivnosti bilo gdje u EU, bez obziran na njihovo prebivalište i osigurati da građani mogu

- studirati, raditi i biti u mirovini bilo gdje u EU. Navedene ključne usluge treba osigurati putem Interneta u 2015. godini.

Europska komisija objavila je dokument „ Vizija javnih usluga “ s ciljem stvaranja okvira dugoročne vizije modernog i otvorenog javnog sektora te načina na koji javne usluge mogu biti isporučene u otvorenoj upravi, osnova koje je IKT. Drugim riječima, cilj je pripremiti okvir za pružanje jednoznačnih javnih usluga građanima i poslovnim subjektima, koji će moći biti korišteni u bilo kojem trenutku.

1.1.2.1.1 Slika 1. Prikaz otvorene vlasti -naslov5

1.1.3.3 Računalstvo u oblaku

U rujnu 2012. godine Europska komisija usvojila je Strategiju „Oslobađanje potencijala za Cloud Computing u EU“. Ona je rezultat analiza politika, regulatornih i tehnoloških okruženja i rasprave s velikim brojem dionika, kako bi se maksimizirao potencijal koji nudi Cloud . Dokument služi kao političko opredjeljenje EK te predstavlja poziv svim dionicima da sudjeluju u aktivnostima.

1.2.2 Europski pravni okvir

1.2.1.1 Direktiva 2006/123/EZ o uslugama na unutarnjem tržištu

Direktiva 2006/123/EZ o uslugama na unutarnjem tržištu koja u članku 8. propisuje obvezu razvoja e-procedura za pokretanje poslovanja.

1.2.2.2 Direktiva 2014/55/EU o e-računu u javnoj nabavi

e-Račun treba poslužiti za ispunjavanje vizije kompletno digitaliziranog procesa javne nabave, tzv.  'end to end e-javna nabava'. To je važan korak u realizaciji javne uprave bez papira i predstavlja potencijal za stvaranje ekonomske dobiti kao i očuvanje okoliša.

1.2.3.3 Uredba o elektroničkoj identifikaciji za uspostavljanje jedinstvenog EU digitalnog tržišta ³

Uredba (EU) N°910/2014 o elektroničkoj identifikaciji za uspostavljanje jedinstvenog EU digitalnog tržišta   ( eIDAS Uredba ) usvojena je 23. srpnja 2014. godine i predstavlja regulatorni okvir za osiguranje sigurne i djelotvorne interakcije između poslovnih subjekata, građana i javne uprave.   Uredba osigurava osnovne pretpostavke: potpisivanje, ovjeru te jamčenje sadržaja elektroničkih dokumenata.

3 eng. Regulation on electronic identification and trust services for electronic transactions in the internal market and repealing Directive 1999/93/EC

1.2.4.4 Direktiva 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća ⁴ - o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi

Ova je Direktiva usmjerena na uspostavljanje pravila za olakšavanje pristupa sigurnoj i kvalitetnoj prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti u EU i osiguravanje mobilnosti pacijenata, kao i za unapređenje suradnje u području zdravstvene zaštite između država članica uz istodobno poštovanje odgovornosti država članica za određivanje davanja socijalne sigurnosti koja se odnose na zdravstvo.

4 http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32011L0024&from=HR

1.2.5.5 Prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o lakšem pristupu internetskim stranicama tijela javnog sektora

Europska komisija ističe e-uključivost i lakši pristup internetskim stranicama kao jedan od uvjeta za razvoj  e vodi raspravu o prijedlogu direktive za lakši pristup internetskim stranicama tijela javnog sektora. Prijedlog se odnosi na pravila i tehnike prilikom izrade web stranica javnih tijela, s ciljem približavanja i otvorenosti prema svim korisnicima, s posebnim naglaskom na ljude s posebnim potrebama.

1.2.6.6 Direktiva o ponovnom korištenju informacija javnog sektora

S obzirom na to da informacije javne uprave posjeduju znatni gospodarski potencijal, Direktiva 2003/98/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 17. studenog 2003. o ponovnoj uporabi informacija javne uprave te Direktiva 2013/37/EU od 26. lipnja 2013. godine, koja dorađuje Direktivu 2003/98/EZ, uređuju pitanja ponovne uporabe informacija i dokumenta u posjedu tijela javne uprave na način da se osigura stvaranje proizvoda temeljenih na informacijama javne uprave, olakša prekogranično korištenje informacija i omogući nadmetanje na europskom tržištu.

2.2 Nacionalni kontekst

2.1.1 Nacionalni strateški kontekst

Kako bi Republika Hrvatska dosegla europski nivo kvalitete usluga javne uprave,  po pojedinačnim sektorima u kojima je uvođenje  informacijske i komunikacijske tehnologije snažno zastupljeno, izrađene su pojedinačne sektorske Strategije.  No, temeljni dokument za razvoj javne uprave kao uprave koja će moći odgovoriti na zahtjeve društva u cjelini tj. njenih građana i poslovnih subjekata, jest Strategija razvoja javne uprave u Republici Hrvatskoj za razdoblje od  2015. do 2020. (u nastavku teksta: Strategija javne uprave) za koju se očekuje usvajanje u Hrvatskom saboru do ljeta 2015.

Strategija javne uprave jest sveobuhvatan dokument koji predstavlja okvir za razvoj javne uprave, a fokusirana je na unapređenje upravnih kapaciteta i bolju organizaciju javne uprave. Kao jedno od strateški važnih područja, modernizacija javne uprave, njezina puna profesionalizacija te pružanje brzih i pouzdanih javnih usluga, nužni su sastavni dijelovi poticajne poduzetničke okoline i pretpostavka osiguranja boljeg standarda svih građana. Takva uprava ujedno mora odražavati i harmonizaciju hrvatskog pravnog sustava s europskim, kao i prihvaćanje europskih upravnih standarda.

Strategija javne uprave obuhvaća tijela javne uprave. Načela na kojima se temelji djelovanje javne uprave su pouzdanost i predvidivost (pravna sigurnost), otvorenost i transparentnost, odgovornost, efikasnost i djelotvornost. Sva navedena načela podržana su uvođenjem informacijske i komunikacijske tehnologije u rad javne uprave, što se u Strategiji javne uprave naročito ističe u kontekstu uređenja sustava javne uprave informatizacijom poslovnih procesa i upravnih postupaka , ali nakon njihovog pravnog i poslovnog uređenja na način da se procedure standardiziraju, a svi nepotrebni postupci odbace.  Idući cilj,  u  kojem je korištenje IKT-a navedeno,  jest   osiguranje  više kanala za komunikaciju s javnom upravom te time osiguranje veće dostupnosti  usluga javne uprave njenim korisnicima. Pripremom elektroničkih usluga, javna uprava postaje dostupna svima 24/7 tj. 24 sata dnevno 7 dana u tjednu. Na kraju, Strategija javne uprave donosi mjeru koja se odnosi na standardizaciju elektroničkih usluga kao jednog od preduvjeta osiguranja lakšeg korištenja e- usluga te olakšavanja razvoja novih usluga u javnoj upravi.

Važne odrednice reforme javne uprave, a koje se odnose na stvaranje okruženja za razvoj inovativnih rješenja u javnoj upravi, su edukacija zaposlenih u javnoj upravi u području IKT-a te stvaranje jedinstvenih upravnih mjesta u realnom svijetu na kojima će se pružati upute građanima za rad sa sustavima kao što je sustav e-Građani.

Ključne Strategije s kojima je usklađena Strategija e-Hrvatska 2020 su:

1. Nacionalna Strategija kibernetičke sigurnosti (NSKS) i

2. Strategija razvoja širokopojasnog pristupa Internetu u RH 2016-2020

Nacionalna Strategija kibernetičke sigurnosti posebice adresira područje zaštite, prepoznajući da sigurnost kibernetičkog prostora predstavlja zajedničku odgovornost svih segmenata društva. Ova Strategija donesena je kako bi sustavno i koordinirano provela aktivnosti u cilju unapređenja cjelokupnog društva u području kibernetičke sigurnosti. Uz izgradnju sigurnog kibernetičkog prostora, tržišni potencijali informacijskog društva bit će u potpunosti iskorišteni.

Strategijom razvoja širokopojasnog pristupa Internetu u RH 2016-2020 Vlada Republike Hrvatske utvrđuje da je razvoj infrastrukture i usluga širokopojasnog pristupa Internetu u Republici Hrvatskoj, brzinama većim od 30 Mbit/s, jedan od preduvjeta razvoja suvremenog gospodarstva te stoga ovom Strategijom daje snažan politički i djelatni poticaj stvaranju uvjeta za ubrzavanje razvoja brzog širokopojasnog pristupa Internetu u Republici Hrvatskoj i dostizanju razine njegove dostupnosti i korištenja jednakih barem prosjeku Europske unije, do kraja 2020. godine.

Danas gotovo svaka sektorska Strategija dodiruje pitanja informacijske i komunikacijske tehnologije te svaka u svom području djelovanja navodi njenu važnost uvođenja u postizanju ciljeva i uvođenju elektroničkih usluga:

1. Nacionalna Strateg ija razvoja zdravstva definira prioritete ciljeve i ključne mjere razvoja zdravstvenog sektora Republike Hrvatske u razdoblju do 2020, a donio ju je Hrvatski sabor 28. rujna 2012. Strateški plan razvoja eZdravlja (u izradi) operacionalizira aktivnosti vezane uz Prioritet 1 „Razvoj informatizacije i eZdravlja“ definiran u Nacionalnoj strategiji razvoja zdravstva 2012-2020;

2. Strateg ija zaštite, očuv anja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011.-2015. i   Nacionalni program promicanja audiovizualnoga stvaralaštva 2010. – 2014.  e Strategija digitalizacije kulturne baštine 2020 kojom će se definirati načini i pravila digitalizacije muzejske, arhivske, knjižnične i audiovizualne građe prema standardima europske digitalne knjižnice Europeane;

3. Strateg ija upravljanja i raspolaganja državnom imovinom za razdoblje od 2013. do 2017. godine utvrđuje potrebu razvoja cjelovitog i jedinstvenog informacijskog sustava koji će osigurati informacije potrebne za uvid, nadzor nad stanjem i kvalitetnije i brže donošenje odluka o upravljanju državnom imovinom, posljedično povezivanje registara i uspostavu e-usluga;

4. Strateški plan Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja za razdoblje 2015. – 2017 .;

5. Strateški plan Hrvatskog zavoda za prostorni razvoj http://www.hzpr.hr/UserDocsImages/pdf/HZPR_STRATESKI_PLAN_2015-2017.pdf za razdoblje 2015.-2017.;

6. Strateg ija obrazovanja, znanosti i tehnologije , koju je donio Hrvatski sabor 17. listopada 2014, predviđa mjere za razvoj i širenje primjene e-učenja, uvođenje ekspertnih sustava za poučavanje te drugih suvremenih metoda poučavanja utemeljenih na informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji i to na svim razinama i u svim vrstama obrazovanja. Razvijat će se i organizirati otvoreni obrazovni sadržaji i pomagala sa slobodnim pristupom;

7. Strateg ija razvoja turizma Republike Hrvatske za razdoblje do 2020. ističe potrebu zaokreta prema elektroničkim medijima, bilo za prodaju usluga, bilo kao dio turističke ponude;

8. Strateški plan Ministarstva branitelja za razdoblje od 2014.-2016. definira kao jedan od ključnih ciljeva koordinaciju izrade i provedbe Strategije sveobuhvatne skrbi za branitelje domovinskog rata, njihove obitelji i druge žrtve rata te naglašava važnost elektroničkih medija i IKT-a, a naročito potrebi pripreme IKT aplikacija za branitelje te umrežavanje sa centrima za psihosocijalnu pomoć;

9. Strateg ija razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2012. d o 2015. godine , te Provedbeni program Strateg ije 2014-2015. ;

10. Nacionalni strateški plan razvoja akvakulture za razdoblje 2014-2020. navodi potrebu održavanja geoinformacijskog sustava ribarstva;

11. Strateg ija upravljanja vodama , u kojem je napomenuto da Zakon o vodama propisuje uspostavu jedinstvenoga informacijskog sustava voda;

12. Program ruralnog razvoja 2014.-2020. naglašava potrebu razvoja IKT infrastrukture u potpori ruralnom razvoju;

13. Fitosanitarna Strateg ija za razdoblje 2013.-2016. naglašava potrebu daljnjeg razvoja Fitosanitarnog informacijskog sustava – FIS;

14. Prema Zakonu o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru (NN 62/2013) MRMS je zadužen za:

 razvoj sustava za prikupljanje informacija o sadašnjim i budućim potrebama tržišta rada i potrebnim kompetencijama;

 sudjelovanje u izradi strateških podloga i analiza razvoja HKO radi razvoja zapošljivosti te

 izgradnji konkurentnosti gospodarstva;

 razvoj i izradu analitičkih podloga i metodologije za izradu standarda zanimanja, i

 praćenje zapošljavanja osoba sa stečenim kvalifikacijama.

15. Dugoročni plan razvoja oružanih snaga, u posebnom poglavlju obrađuje temu opremanja i modernizacije komunikacijsko-informacijskog sustava s naglaskom na interoperabilnost po NATO standardima;

16. U području graditeljstva donesena je Strateg ija prostornog razvoja Republike Hrvatske ,a donio ju je  Sabor Republike Hrvatske 1997. godine. Odluk a o izmjenama i dopunama Strateg ije prostornog uređenja Republike Hrvatske donesena je  2013. godine. Posebno poglavlje je posvećeno uvođenju informacijskog sustava prostornog planiranja i uređenja prostora, s naglaskom na važnost uvođenja telekomunikacija i informatike radi postizanja željenih promjena u ruralnom prostoru;

17. Strateg ija razvoja pravosuđa 2013. do 2018.  obuhvaća i područje iskorištavanja potencijala moderne tehnologije, a aktivnosti nacionalne Strategije usklađuju se sa Višegodišnjim akcijskim planom za europsko e-pravosuđe 2014– 2018 (2014/C 182/02);

18. Strateški plan  Ministarstva zaštite okoliša i prirode 2015. – 2017 . godine ističe potrebu za razvoj sustava za praćenje okoliša, vremena i klime koji su povezani s Europskom agencijom za zaštitu okoliša (European Environmental Agency - EEA), s Europskom informacijskom i promatračkom mrežom (European Environment Information and Observation Network - EIONET) i meteorološkim promatračkim sustavima na europskoj i međunarodnoj razini (EUMETSAT, ECMWF, EUMETNET, GEO). Strateg ija održivog razvoja iz 2009. godine također naglašava potrebu uvođenja informacijskog sustava, kao i Strateg ija gospodarenja otpadom iz 2005. godine, koja uočava potrebu uređenja informacijskog sustava okoliša;

19. Strategija razvitka elektroničkog poslovanja u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2007.-2010. Ministarstva gospodarstva je dokument koji sagledava elektroničko poslovanje u relaciji s konkurentnošću gospodarstva. Strategija koja ima za cilj osigurati provedbu zakona u novoj, virtualnoj dimenziji društva, sukladno zakonskoj praksi koja se provodi u stvarnom svijetu, je u pripremi. Javna rasprava o Nacrtu Strategije očekuje se do kraja 2015. godine.;

20. Strateški plan Ministarstva uprave 2015.-2017. utvrđuje strateške ciljeve iz ove domene pri čemu su najvažniji: omogućiti sustavnu podršku izgradnji korisnički orijentiranih elektroničkih usluga javne uprave, osigurati optimiran razvoj računalne infrastrukture kroz donošenje i provedbu politike upravljanja IKT imovinom u vlasništvu RH (Strategije «oblaka javnog sektora»), uspostaviti sustav za praćenje projekata u javnom sektoru, uspostava elektroničke razmjene podataka između registara u javnoj upravi, omogućavanje korištenja zajedničkih interoperabilnih rješenja na razini EU, primjena elektroničkih identiteta u elektroničkim javnim uslugama, uspostaviti sustav podrške za ponovno korištenje javnih informacija;

21. Ministarstvo financija ima dva važna sektora. Porezna uprava u okviru u jednom posebnom poglavlju razrađuje pitanja unaprjeđenja komunikacije s poreznim obveznicima elektroničkim putem, te naglašava važnost informacijskog sustava Porezne uprave. Istovremeno je Carinska uprava donijela Poslovnu Strategiju Ministarstva financija, Carinske uprave za razdoblje 2014. – 2016. koja također dotiče pitanja modernizacije i informatizacije;

22. Strateški plan Ministarstva rada i mirovinskoga sustava 2015. – 2017. koja ističe potrebu za unapređenjem poslovanja primjenom modernih informatičkih rješenja;

23. Ured vijeća za nacionalnu sigurnost u fazi je izrade Strategije kibernetičke sigurnosti, za koju je zadužen od strane Vlade RH  kao nositelj izrade, a osnovni cilj Strategije je osigurati provedbu zakona u novoj, virtualnoj dimenziji društva, sukladno zakonskoj praksi koja se provodi u stvarnom svijetu. Odobrenje Nacrta Strategije za javnu raspravu očekuje se do kraja 2015. godine, te

24. Strategija pomorskog razvitka i integralne pomorske politike Republike Hrvatske za razdoblje od 2014. do 2020. godine (Narodne novine br. 93/2014.) jasno prepoznaje značaj razvoja javnih elektroničkih usluga kao jednog od preduvjeta za povećanje efikasnosti rada pomorske administracije i jačanja konkurentnosti cjelokupnog gospodarstva.

Hrvatski okvir interoperabilnosti razvijen je sukladno European Interoperability Framework 1.0 tj. sukladno verziji EIF 1.0, no Republika Hrvatska neće raditi novi okvir interoperabilnosti već će u svim aktivnostima voditi računa o načelima Europskog okvira interoperabilnosti EIF 2.0.

2.2.2 Nacionalni pravni okvir

2.2.1.1 Odluka o osnivanju Povjerenstva za koordinaciju informatizacije javnog sektora Vlade Republike Hrvatske

Temeljem Odluke Vlade Republike Hrvatske od 2. veljače 2012. godine,  osnovano je Povjerenstvo za koordinaciju informatizacije javnog sektora, na čelu s gospođom Milankom Opačić, potpredsjednicom Vlade RH i ministricom socijalne politike i mladih, a članove predstavlja jedanaest ministara. Osnovni zadaci Povjerenstva su usmjeravanje razvoja i koordinacija svih poslova i projekata primjene IKT-a u javnom sektoru, s ciljem racionalizacije sustava uz istovremeno povećavanje kvalitete javnih usluga.

2.2.2.2 Zakon o državnoj informacijskoj infrastrukturi (NN 92/14)

Državna uprava u Republici Hrvatskoj  već duži period kontinuirano radi na informatizaciji svojih poslovnih i upravnih sustava, pri čemu svaka institucija radi na informatizaciji djelokruga nad kojim ima ovlasti. Na taj su se način posljedično razvijala pojedinačna rješenja i stvarala arhitektura silosa, odnosno svaka institucija je razvijala svoj pojedinačan sustav identifikacije i autentifikacije, zatvarala svoje poslovne i upravne poslove, te obavljala informatizaciju u okvirima svog specifičnog djelokruga. Sve izvan tog sustava moralo se nabavljati na način da su građani bili fizička „poveznica“ sustava, tj. oni sami morali su odlaziti u drugu institucija i tamo iz njihovih javnih registara dobiti pisane dokumente koje bi dostavljali u drugu instituciju. Pri tome je već Zakon o sustavu državne uprave iz 1993. u svom članku 87. određivao da se „…..u rješavanju u upravnim stvarima ne smije zahtijevati od stranaka da u postupku pribavljaju uvjerenja o činjenicama o kojima tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne samouprave i uprave ili pravne osobe koje imaju javne ovlasti vode službene očevidnike. Takva uvjerenja moraju se pribaviti po službenoj dužnosti.“ Članak 47. Zakona o općem upravnom postupku, utvrđuje da će „…Službena osoba pribavit po službenoj dužnosti podatke o činjenicama o kojima službenu evidenciju vodi javnopravno tijelo kod kojeg se vodi postupak, odnosno drugo javnopravno tijelo ili sud.“

Imajući u vidu da se, iako postoji uporište u zakonima, obveza ishođenja dokumenata iz drugih evidencija izbjegava na način da se korisnicima ukaže da će ishođenje dokumenata po službenoj dužnosti dugo trajati, pristupilo se izradi Zakona o državnoj informacijskoj infrastrukturi, koji ima za cilj obvezati sve institucije na dijeljenje podataka, naravno sukladno propisima vezanim uz pitanja zaštite osobnih podataka te sigurnosti.

Zakon o državnoj informacijskoj infrastrukturi (NN 92/2014) (u nastavku teksta: Zakon) donio je Hrvatski sabor u srpnju 2014., a nastao je kao odgovor na potrebu promjene načina rada u javnoj upravi i njenog odnosa prema građanima i poduzetnicima te s ciljem da osigura e-javne usluge za građane i poduzetnike temeljene na integriranom informacijskom sustavu države.

Razlozi donošenja Zakona su sljedeći:

 Ovim Zakonom Vlada Republike Hrvatske stvara pretpostavke za oživotvorenje vizije moderne javne uprave temeljene na modernoj informacijsko-komunikacijskoj tehnologiji te osigurava prijelaz na novu generaciju otvorene, prilagodljive i interaktivne uprave okrenute pružanju naprednih usluga usmjerenih korisniku;

 Primjena odredbi ovog Zakona ubrzat će ostvarivanje ciljeva vezanih uz razvoj nove javne uprave zadanih Programom Vlade Republike Hrvatske za mandatno razdoblje 2011. - 2015. te

 Stvaranje pouzdane, otvorene, transparentne i korisnicima uslužne uprave, što je naročito važno obzirom na činjenicu da Republika Hrvatska djeluje unutar sustava Europske unije .

Zakon se odnosi na sve institucije kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz državnog proračuna ili iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Pritom utvrđuje prava, obveze i odgovornosti navedenih tijela vezano uz uspostavu, razvoj i upravljanje sustavom državne informacijske infrastrukture, uspostavljanje i upravljanje sustavom javnih registara i uvjete koje državna informacijska infrastruktura mora osigurati u odnosu na javne registre, kao i korištenje zajedničke osnovice za sigurnu razmjenu podataka unutar sustava državne informacijske infrastrukture, zajedničkog sustava identifikacije i autentifikacije te jedinstvene točke interakcije s građanima i drugim korisnicima.

Zakon rješava tri ključna problema državne informatike :

1. Nadležnost za upravljanje i koordiniranje razvoja e-javne uprave , tj. e-Government, a time i razvoja državne informacijske infrastrukture da djeluje kao jedinstveni sustav za pružanje usluga građanima i poslovnim subjektima;

2. Stvaranje virtualnog jedinstvenog upravnog mjesta , te

3. Obveznost korištenja podataka u temeljnim registrima sa svrhom rasterećenja građana od upravnog opterećenja, tj. fizičkog nošenja dokumenata između institucija, odnosno implementacija 'only once' principa .

1. Nadležnost za upravljanje i koordiniranje razvoja e-javne uprave

 Hrvatski sabor donio je Zakon u svrhu uređenja područja informacijsko-komunikacijske infrastrukture države na način da djeluje kao jedinstveni sustav za pružanje usluga građanima i poslovnim subjektima;

 Zakonom su utvrđena prava, obveze i odgovornosti nadležnih tijela javnog sektora vezano za uspostavu, razvoj i upravljanje sustavom državne informacijske infrastrukture, pri čemu središnje tijelo nadležno za poslove e-Hrvatske preuzima ključnu ulogu, te se uvodi

 Registar ProDII , u kojeg se unose svi informatički projekti u tijelima javnog sektora sa svrhom koordinacije i racionalizacije ulaganja u državnu informacijsku infrastrukturu.

2. Virtualno jedinstveno upravno mjesto

 Zakonom o sustavu državne uprave i Zakonom o općem upravnom postupku propisano je da službenici po službenoj dužnosti moraju pribaviti podatke o kojim državna tijela vode službene evidencije, stoga se uspostavlja   jedinstveno upravno mjesto kojim je osigurana dostupnost  svim podacima u državi;

 Virtualno jedinstveno upravno mjesto čini sustav e-Građani , koji se sastoji od središnjeg državnog portala, Nacionalnog identifikacijskog i autentifikacijskog sustava te Osobnog korisničkog pretinca. Zakonom se utvrđuje da svaka e-usluga mora biti u sustavu tog virtualnog jedinstvenog upravnog mjesta. Jedna od trenutno najkorištenijih usluga je usluga izdavanja podataka iz umreženih državnih matica i Knjige državljana.

3. Obveznosti povezivanja registara – princip 'only once'

 Državu bez papira čini jedinstveno upravno mjesto, gdje su povezani registarski sustavi koji osiguravaju dostupnost  podacima i time rasterećuju građane administrativnog opterećenja, jer ne moraju prenositi dokumente između različitih institucija, sve u smislu davanja podatka samo jednom i to digitalno. U svrhu osiguranja pregleda dostupnosti podataka, tj. postojećih načina dostavljanja/primanja podataka iz različitih javnih registara, određeno je ustanovljavanje javnog registra „Metaregistra“. Metaregistar predstavlja ujedno i komunikacijski alat za postavljanje zahtjeva i  odobrenja pristupa podacima te dojavu o predviđenim promjenama u registarskom sustavu države.

 Umrežene su državne matice, Knjiga državljana i Registar birača. Dokumenti se mogu izdavati u bilo kojem matičnom uredu za bilo koje matično područje i realiziran je pristup maticama kroz sustav e-Građani.

2.2.3.3 Uredba o uspostavljanju javnog Registra za koordinaciju projekata izgradnje državne informacijske infrastrukture (NN 134/14)

U studenom 2014. Vlada Republike Hrvatske donijela je Uredbu o uspostavljanju javnog Registra za koordinaciju projekata izgradnje državne informacijske infrastrukture (Javni registar ProDII).

Javni registar ProDII donesen je u svrhu racionalizacije,  usmjeravanja razvoja i koordinacije svih poslova i projekata primjene državne informacijske infrastrukture, uz istovremeno povećanje kvalitete javnih usluga i onemogućavanja planiranja i provedbe istovrsnih ili sličnih projekata u javnom sektoru. Odlukom Vlade Republike Hrvatske osnovano je Vijeće za državnu informacijsku infrastrukturu za praćenje i koordinaciju razvoja državne informacijske infrastrukture i pripremu izvješća Vladi Republike Hrvatske.

U pripremi je i Uredba o organizacijskim i tehničkim standardima za povezivanje na državnu informacijsku infrastrukturu.

2.2.4.4 Zakon o informacijskoj sigurnosti (NN 79/07)

Ovim se Zakonom utvrđuje pojam informacijske sigurnosti, mjere i standardi informacijske sigurnosti, područja informacijske sigurnosti te nadležna tijela za donošenje, provođenje i nadzor mjera i standarda informacijske sigurnosti. Ovaj se Zakon primjenjuje na državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te na pravne osobe s javnim ovlastima, koje u svom djelokrugu koriste klasificirane i neklasificirane podatke.

2.2.5.5 Zakon o elektroničkim komunikacijama (NN 73/08 , 90/11 , 133/12 , 80/13 i 71/14 )

Ovim se Zakonom uređuje područje elektroničkih komunikacija, i to korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža i pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga, pružanje univerzalnih usluga te zaštita prava korisnika usluga, gradnja, postavljanje, održavanje i korištenje elektroničke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme, uvjeti tržišnog natjecanja te prava i obveze sudionika na tržištu elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, djelotvorno upravljanje radiofrekvencijskim spektrom te adresnim i brojevnim prostorom, digitalni radio i televizija, zaštita podataka, sigurnost i cjelovitost elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga te obavljanje inspekcijskog nadzora i kontrole u elektroničkim komunikacijama.

2.2.6.6 Zakon o pravu na pristup informacijama

Tijela javne vlasti u Hrvatskoj, sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama ("Narodne novine", broj 25/2013.), dužna su objavljivati podatke u formatu koji je strojno čitljiv i otvoren. Pod tim se podrazumijeva da ga stroj, odnosno računalo može samostalno pročitati i interpretirati putem otvorenog i/ili zatvorenog softvera. Zakon o pravu na pristup informacijama je u skladu s Direktivom EU o ponovnom korištenju informacija javnog sektora (2003/98/EC PSI Directive). Svrha direktive jest ekonomski aspekt ponovnog korištenja informacija, više nego ostvarivanje prava građana da dobiju informacije.

2.2.7.7 Zakon o uslugama (NN 80/11 )

Zakon o uslugama na unutarnjem tržištu u članku 6. prenosi u nacionalno zakonodavstvo obvezu razvoja e-procedura za započinjanje poslovanja tj. osnivanja sjedišta poslovanja (tvrtki, obrta i drugih pravnih oblika) te za dobivanje sektorskih odobrenje za obavljanje pojedinih uslužnih djelatnosti (od strane pojedinih tijela javne uprave, ukoliko je isto propisano) te propisuje osnivanje elektroničke Jedinstvene kontaktne točke koja će pružati pomoć zainteresiranim osobama da mogu obaviti sve postupke i ispuniti sve uvjete za pristup ili obavljanje uslužne djelatnosti.

2.2.8.8 Zakon o Nacionalnoj infrastrukturi prostornih podataka (NN 56/13)

Navedenim zakonom se u hrvatsko zakonodavstvo prenosi INSPIRE direktiva, tj. uspostavlja Nacionalna infrastruktura prostornih podataka koja je skup tehnologija, mjera, normi, provedbenih pravila, usluga, ljudskih kapaciteta i ostalih čimbenika koji omogućavaju djelotvorno objedinjavanje, upravljanje i održavanje dijeljenja prostornih podataka u svrhu zadovoljenja potreba na nacionalnoj, kao i na europskoj razini, a koji će biti sastavni dio europske infrastrukture prostornih podataka definirane INSPIRE direktivom.

2.2.9.9 Ostali pravni propisi koji uređuju ovo područje jesu:

Zakon o elektroničkom potpisu (NN 10/2002, NN 80/2008, NN 30/2014), Zakon o elektroničkoj ispravi (NN 150/2005), Zakon o općem upravnom postupku (NN 47/2009), Zakon o zaštiti osobnih podataka (NN broj 103/03, 139/04, 118/06, 41/08, 130/11, 106/12), i Zakon o elektroničkoj trgovini (NN 173/2003, NN 67/2008, NN 36/2009, NN 130/2011, NN 30/2014).

2.2.10.10 Odluka o pokretanju Projekta e-Građani

Vlada Republike Hrvatske je pokrenula Projekt e-Građani Odlukom o pokretanju Projekta e-Građani (NN 52/2013, NN 31/2014) koji je omogućio pristup javnim informacijama i informacijama o javnim uslugama na jednom mjestu, siguran pristup osobnim podacima i elektroničku komunikaciju građana i javnog sektora.

2.2.11.11 Zaključak Vlade RH o prihvaćanju Projektnog plana provedbe dugoročnih reformskih mjera fiskalne konsolidacije za razdoblje 2014.-2016. - uspostava Centra dijeljenih usluga

Analizom stanja državnog IT-a utvrđeni su nedostaci u smislu neodgovarajućeg i nedovoljno efikasnog upravljanja troškovima i investicijama u IT sektoru. Informatički projekti se provode po ministarstvima bez sustavne koordinacije i mogućeg korištenja zajedničkih resursa, mnogi sustavi rade s malim postotkom iskorištenosti IT infrastrukture, središnja tijela državne uprave imaju veliki broj vlastitih aplikacija čiji podaci nisu dostupni drugim tijelima državne uprave (nedostupnost podacima), mnogi istovjetni podaci vode se u različitim aplikacijama, ne postoje jedinstveni zajednički poslovni procesi države te sustav integracije postojećih aplikacija i baza podataka.

Kako bi riješila navedene probleme uočene u upravljanju državnim IT sustavom, Vlada Republike Hrvatske predložila je uspostavljanje jedinstvenog centra dijeljenih usluga, odnosno tzv. Shared Service Centra čime bi se uspostavilo jedinstveno strateško mjesto upravljanja i koordiniranja razvoja državnog IT-a; racionalizirali izdaci državnog IT-a putem nadzora nad trošenjem proračunskih sredstava; konsolidirala integracija IT sustava različitih državnih tijela i omogućilo korištenje jedinstvene IT infrastrukture. Na taj način tijela javnog sektora više bi se mogla usredotočiti na svoju osnovnu djelatnost te ujednačiti rad s drugim tijelima javnog sektora putem standardizacije zajedničkih  poslovnih procesa kroz jedinstven IT sustav. Takav način rada doveo bi do nove dimenzije transparentnosti sustava i otvaranja novih poslovnih mogućnosti privatnom sektoru.

Vlada Republike Hrvatske na svojoj sjednici održanoj 24. travnja 2014. godine donijela je Zaključak kojim je utvrdila prijedlog Nacionalnog programa reformi u kojem je osnivanje Shared Service Centra definirano kao jedna od dugoročnih reformskih mjera. U svrhu nastavka provedbe Zaključka utvrđeno je da će se trgovačko društvo Agencija za podršku informacijskim sustavima i informacijskim tehnologijama (APIS-IT d.o.o.), čija su djelatnost informatički sustavi i informatička tehnologija, a u kojem Republika Hrvatska ima poslovni udio od 51 % dok Grad Zagreb ima poslovni udio od 49 % temeljnog kapitala, preustrojiti u  Centar dijeljenih usluga (u daljnjem tekstu CDU) te da je potrebno osigurati 100% vlasništva Republike Hrvatske nad trgovačkim društvom APIS-IT d.o.o. (opširnije u poglavlju 7.4.2).

2 SWOT analiza IKT-a javne uprave

1.1 Tablica s prikazom SWOT analize